Povratak na novosti

Dijagnostika i liječenje raka testisa

Učestalost raka testisa u muškoj populaciji je oko 1 %, ali je najčešći tumor muškaraca mlađe životne dobi. Posljednjih 40 godina bilježi se udvostručenje pojavnosti tumora testisa, što je najizraženije u razvijenim zemljama sjeverne Europe.

Najčešće se javlja kod muškaraca u dobi od 15 do 35 godina, rjeđe u ranom djetinjstvu, a najrjeđe u starijoj životnoj dobi. Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, broj novooboljelih od raka testisa 2013. godine u RH bio je 181, s najvećom učestalosti između 30. i 34. godine života.

Zbog napretka dijagnostike, bolje kirurške tehnike, sofisticiranih tehnika zračenja te pojave novijih lijekova i protokola kemoterapije, izlječivost se očekuje kod oko 95 % svih bolesnika te više od 60 % onih s uznapredovalom bolesti.

Maligni tumori zametnih stanica (germinativni tumori testisa) čine 95 % svih tumora testisa te ih nazivamo rakom testisa, a ostalih 5 % čine druge vrste tumora (gonadalni stromalni tumori, hematološki, metastatski). S obzirom na histološku sliku, tumori zametnih stanica dijele se na seminome (45 %) i neseminome (55 %). Neseminomi su najčešće tumori koji vuku porijeklo od više tipova stanica, s time da manji broj tumora potječe od samo jedne vrste stanica (embrionalni rak, tumor žumančane vreće, koriokarcinom, teratom).

S obzirom na to da se rak testisa ne može prevenirati, redoviti pregledi nužni su za rano otkrivanje i samim time uspješnije liječenje.

Čimbenici rizika

Zajednički utjecaj genetske predispozicije i okolišnih čimbenika ima ulogu u povećanju učestalosti raka testisa.

Suprotno ustaljenim mišljenima, za sada ne postoji povezanost između raka testisa i traume testisa, vožnje motorom, jahanja, vazektomije, virusnih infekcija ili stanja dugotrajne izloženosti mošnje visokim temperaturama (kupanje u vrućoj vodi, nošenje uskog donjeg rublja).

Poznati rizični čimbenici su:

  1. pojava raka testisa u obitelji
    Rizik pojave raka testisa je 8-10 puta veći kod braće oboljelog od raka testisa te 4-6 puta veći kod sinova oboljele osobe.
  2. nespušteni testis (testis koji je tijekom razvoja od začeća do rođenja zaostao na putu spuštanja iz trbuha u mošnje)
    Rizik pojave raka testisa je 5-10 puta veći nego u općoj populaciji, a u 25 % slučajeva nespuštenog testisa rak se može pojaviti u suprotnom, normalno spuštenom testisu. Vrijeme orhidopeksije (operativno spuštanje retiniranog testisa) utječe na budući rizik pojave raka.
  3. genetski poremećaji
    Rizik pojave raka testisa povećan je kod muškaraca koji imaju Klinefelterov sindrom (najčešći kromosomski poremećaj u muškaraca koji karakteriziraju dva X kromosoma u kariotipu i tipična klinička slika), Downov sindrom i sindrom testikularne feminizacije.
  4. anamneza primarnog raka testisa
    Kod osoba kojima je dijagnosticiran rak testisa rizik istodobne pojave raka u drugom testisu je 1‑5 %, a rizik za pojavu raka u drugom testisu je 1,9 % u razdoblju od 15 godina.
  5. premaligno oštećenje testisa
    Kod osoba koje su zbog nekog drugog razloga bile podvrgnute biopsiji testisa (najčešće u sklopu obrade neplodnosti) može se utvrditi nalaz raka testisa „in situ“, odnosno premaligne promjene testisa za koju se smatra da je početni stadij razvoja tumora zametnih stanica. S ovakvom promjenom rizik nastanka raka testisa procjenjuje se u oko 50 % osoba tijekom razdoblja od 5 godina.
  6. mikrolitijaza testisa
    Znatno je veća pojavnost mikrolitijaze (kamenaca) nego raka testisa, no mikrolitijaza može povećavati rizik za nastanak raka testisa.

Prepoznajte simptome na vrijeme

S obzirom na to da su testisi organi koji su lako dostupni, iznimno je važno upozoravati muškarce na redovite samopreglede te na potrebu liječničkog pregleda kod svake opažene ili napipane bezbolne promjene u testisima, osobito ako dulje ne prolazi te ako se promjena na testisu postupno povećava.

Ako primijetite bilo koje od ovih simptoma, obavezno posjetite liječnika:

  • Svako postupno ili naglo povećanje ili smanjenje testisa
  • Bezbolno ili bolno otvrdnuće u bilo kojem dijelu testisa
  • Osjećaj težine u testisu
  • Neuobičajena osjetljivost testisa, preponskog predjela i donjeg dijela trbuha
  • Stalna bol u leđima, otok nogu, suhi kašalj, povišena temperatura, mršavljenje, umor, povećanje grudi

Dijagnostika

Nakon što se bolesnik javio liječniku, a nakon fizikalnog pregleda, preporučuje se učiniti ultrazvuk testisa. Osjetljivost pretrage za rak je oko 100 %, a daje informaciju i o mogućim promjenama u drugom testisu.

Zatim slijedi određivanje tumorskih biljega (AFP, bHCG, LDH) u krvi, koji pomažu u postavljanju dijagnoze, određivanju stadija bolesti te praćenju učinka terapije. Važno je napomenuti da tumor može postojati i ako su nalazi tumorskih biljega uredni. Hoće li tumorski biljeg biti povišen i koliko ovisi o vrsti i količini stanica od kojih se sastoji tumorsko tkivo.

Kod svake promjene strukture testisa utvrđene pipanjem ili ultrazvučnim pregledom, osobito uz povišene tumorske biljege, potrebna je i histološka potvrda tumora. Zbog povećanog rizika od rasapa bolesti biopsijom, potrebno je učiniti orhidektomiju ingvinalnim pristupom (potpuno kirurško odstranjenje testisa u području prepone) i patohistološku analizu. Jednostrana orhidektomija istodobno je dijagnostička i terapijska metoda te uglavnom ne uzrokuje poremećaj fertilnosti.

Nakon patohistološki potvrđene dijagnoze raka testisa, potrebno je utvrditi proširenost bolesti: ponoviti osnovne hematološke i biokemijske pretrage krvi, tumorske biljege (AFP, bHCG, LDH), RTG pluća, CT prsnog koša, trbuha i zdjelice te u slučaju neuroloških simptoma CT ili MR mozga, a scintigrafiju kostiju u slučaju bolova u kostima. Vrste pretraga određuju se ovisno o stadiju, odnosno proširenosti bolesti.

Na temelju učinjenih nalaza rak testisa svrstava se u tri stadija:

  1. stadij: bolest je ograničena samo na testis
  2. stadij: bolest je proširena u retroperitonealne limfne čvorove
  3. stadij: bolest je proširena u limfne čvorove iznad ošita ili u druge organe u tijelu

Liječenje

Plan liječenja raka testisa donosi multidisciplinarni liječnički tim (onkolog, urolog, patolog, radiolog, prema potrebi i drugi specijalisti), a temelji se na bolesnikovu općem stanju (koje često ovisi o proširenosti bolesti), patohistološkoj dijagnozi raka testisa, radiološkoj obradi i vrijednostima tumorskih biljega. Na temelju navedenoga bolesnike svrstavamo u rizične skupine i stadije bolesti, nakon čega slijedi zauzimanje stava za svakog pojedinog bolesnika o daljnjem postupku.

Uobičajeni je prvi korak u liječenju raka testisa orhidektomija (kirurško odstranjenje oboljelog testisa).

U najranijem stadiju bolesti nakon orhidektomije dolazi u obzir i samo redovito praćenje bolesnika fizikalnim pregledom, mjerenjem tumorskih biljega u krvi te CT-om trbuha i zdjelice (ili MR-om abdomena i zdjelice) u određenim intervalima, dok je u kasnijim stadijima bolesti potrebno liječenje kemoterapijom, zračenjem ili operativnim zahvatima kojima se odstranjuju tumorske tvorbe.

Iako postoji više terapijskih mogućnosti, bolesniku je potrebno predočiti sve prednosti i nedostatke pojedinog oblika liječenja te zajednički donijeti najbolju odluku.

Prije započinjanja liječenja bolesnicima se savjetuje pohrana, odnosno zamrzavanje sjemena zbog mogućeg utjecaja terapije na plodnost. Vjerojatnost oporavka spermatogeneze ovisi o bolesnikovoj dobi, stupnju oštećenja sjemena prije započinjanja liječenja, broju ciklusa kemoterapije i dozi zračenja. Jednostrana orhidektomija ne pridonosi smanjenju fertilnosti, kao ni u određenoj mjeri kemoterapija.

Bolesnici koji imaju tumore u obama testisima trebaju primati zamjensku terapiju testosteronom (muški spolni hormon) i preporučljivo je da budu pod kontrolom endokrinologa.

Literatura

Horwich A, Shipley J, Huddart R. Testicular germ-cell cancer.Lancet 2006;367:754-765.

Incidencija raka u Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Bilten 2013:38.

Gori S, Porrozzi S, Roila F, Gatta G i sur. Germ cell tumours of the testis. Crit Rev Oncol Hemato 2005;53:141-164.

Hemminki K, Chen B. Familial risks in testicular cancer as aethiological clues. Int Journal of andrology 2006;29:205-210.

Jones RH i Vasey PA. Part I: Testicular Cancer – management of early disease. Lancet Oncol 2003;4:730-737.

Michaelson MD, Oh WK. (2016). Epidemiology of and risk factors for testicular germ cell tumors. In T. W. Post (Ed.), UptoDate. Waltham, MA: UptoDate. Korišteno 26. 2. 2016.

Steele GS, Richie JP, Oh WK, Michaelson MD. (2016). Clinical manifestations, diagnosis, and staging of testicular germ cell tumors. In T. W. Post (Ed.), UptoDate. Waltham, MA: UptoDate. Korišteno 26. 2. 2016.

Hanna NH, Einhorn LH. Testicular Cancer-Discoveries and Updates. N Engl J Med. 2014;371(21): 2005.-2016.

National Comprehensive Cancer Network v 2.2016. Clinical Practice Guidelines in Oncology. Testicular Cancer (korišteno 1. 3. 2016.). Dostupno na: http://www.nccn.org

10426
Klikni da si se i ti počešao s razlogom!

Hvala ti što si se počešao s razlogom

10426 pregledanih muškaraca